Jedno od aktualnih i intrigantnih pitanja u vrijeme svjetske krize izazvane pandemijom korona virusom, je pitanje naknade štete prouzročene cijepljenjem. Držimo suvišnim na ovome mjestu raspravljati o potrebi i prednostima cijepljenja kao jednog od bitnih civilizacijskih dosega. Uostalom o tom se pitanju izjasnio Ustavni sud u svojim odlukama povodom ustavnih tužbi kojima se pokušalo dovesti u pitanje obvezatnost cijepljenja u Republici Hrvatskoj.
Međutim, isto tako moramo biti svjesni da cijepljenje, kao uostalom i svaki drugi medicinski zahvat, sa sobom nosi određene rizike od pojava neželjenih posljedica (nuspojave cijepljenja). One mogu biti rijetke od cjepiva do cjepiva, ali su moguće. Problem je što se uspješnost cijepljenja zasniva na masovnosti, a masovnost je teško postići bez povjerenja šire javnosti u takvu vrstu zaštite. Zbog očuvanja tog povjerenja u svijetu se velika pažnja poklanja pitanju pravične, brze i efikasne naknade štete onima koji zbog cijepljenja pretrpe određenu štetu.
Pojednostavljeno, postoje pravno dva temeljna sustava odnosno načina nadoknade štete zbog posljedica cijepljenja. Prvi sustav počiva na posebno ustanovljenim fondovima (obično u sklopu fondova zdravstvenog osiguranja) koji isplaćuju odštetu u slučaju prijave nuspojave cijepljenja i to vrlo često po specifičnim pravilima ustanovljenim upravo za tu svrhu. Takve posebne fondove odnosno programe nadoknade štete imaju primjerice Austrija, Švedska, Velika Britanija, SAD, Njemačka i nama susjedna Slovenija. U pravilu, ovi programi ne isključuju mogućnost da oštećeni štetu potražuje i pred sudom, ukoliko smatra da ona nije nadoknađena kroz program. Drugi sustav je zapravo nadoknada štete od cijepljenja kroz primjenu općih i redovnih pravila naknade štete koji postoje u svakom pravnom sustavu. Takav sustav imamo u Republici Hrvatskoj, te u nizu drugih država koje nemaju posebno regulirani fond u tu svrhu.
Međutim, ono što je zajednička poveznica i jednog i drugog sustava je to što se u oba sustava maksimalno pokušavaju olabaviti pretpostavke i olakšati mogućnost dobivanja odštete u slučaju cijepljenja. U ovom drugom sustavu, to se čini na način da se odgovornost za štetu izazvanu cijepljenjem u pravilu ocjenjuje kao objektivna, te na način da se maksimalno proširi krug odgovornih osoba i u taj krug svakako uvrsti država, kao najsolventniji subjekt. Pravi primjer takvog „labavljenja“ pretpostavki jest poznata odluka Europskog suda (koja i dan danas izaziva polemike) u kojoj je prilikom ocjene postojanja pretpostavki odgovornosti za štetu zbog cijepljenja (koja se u tom konkretnom slučaju temeljila na pravilima o odgovornosti za neispravni proizvod) praktički utvrdilo da je za uspostavu uzročne veze cijepljenja i štete dovoljna čak i samo vremenska koincidencija pojave simptoma i cijepljenja. Naravno, ovim se pokušalo izbjeći komplicirano i složeno dokazivanje uzročne veze štete i cijepljenja, i maksimalno olakšati položaj oštećenika, ali se narušila dosljednost pravnog pravila o odgovornosti za nedostatke proizvoda koje se primjenjuje na različit način ovisno o tome je li u pitanju proizvod – cjepivo, ili neki drugi proizvod koji nije cjepivo.
U Republici Hrvatskoj Vrhovni sud je vrlo rano prepoznao značaj ovog pitanja, te je u jednoj svojoj odluci u najvećoj mogućoj mjeri olakšao položaj oštećenika, kako u pogledu pretpostavki odgovornosti tako i u pogledu subjekata odgovornih za štetu. Uz primjenu gore navedene prakse Europskog suda u pogledu preduvjeta za ustanovljavanje uzročne veze, držimo kako kod nas postoji dobar temelj za ostvarivanje pravične i efikasne naknade u slučaju nastanka štete od cijepljenja, o čemu imamo iskustva i iz predmeta našeg ureda.
Ipak, kako uvijek treba težiti poboljšanju, smatramo da bi uvođenje posebnog programa i seta pravila za naknadu štete prouzročene cijepljenjem po uzoru na neka komparativna zakonodavstva, bilo poželjno, te u još većoj mjeri doprinijelo zaštiti interesa oštećenika.
Ljudski je i samorazumljivo da svi oni koji su pretrpjeli štetu od radnji poduzetih u općem, društvenom interesu (radi stvaranja imuniteta krda), te uslijed toga pretrpjeli štetu, moraju biti obeštećeni od tog istog društva na brz, efikasan i pravičan način.